Psihologija sporta

Što se događa kada sportaš pogriješi

23.11.2009.

Što se događa kad sportaš pogriješi? Kad nakon svih napornih treninga i unatoč ogromnoj vjeri u uspjeh na natjecanju podbaci? Nije to toliko teško i komplicirano kao što se na prvi pogled čini, jer iako su potrebne godine rada kako bi se izborila norma za neko veliko natjecanje, samo jedna jedina sekunda može biti dovoljna da sav trud padne u vodu. A povratka nema… Ili?

Svaki sportaš prije ili kasnije mora se suočiti sa neuspjehom. U svijetu u kojemu se pamte samo uspjesi a razlika između dobrog sportaša i gubitnika mjeri se u medaljama, svi uvijek ostanu iznenađeni kada favoriti podbace a do tad nepoznati sportaši postignu uspjeh. Prečesto ljudi zaboravljaju koliko toga stoji iza jednog natjecanja i koliko se toga događa kad publika ode, a sportaš ostane sam sa svojom pobjedom ili porazom. Upravo u takvim trenucima stvara se razlika između pobjednika i gubitnika. Prva stvar, koja je možda i najvažnija, je da svaki sportaš mora shvatiti da oko njega postoje dva različita kruga ljudi. Jedni su oni koji dođu na natjecanje, koji sportaša sretnu na cesti i koji nikada nisu pratili njegov put do uspjeha - takvim je ljudima važna samo pobjeda i nije ih briga za razloge zbog kojih nisu osvojili to natjecanje. Drugi krug ljudi su oni koji prate sportaša na svakom treningu, koji ga poznaju i kao osobu i kao natjecatelja, koji su gledali koliko ulaže u sebe, u svaki trening, to su ljudi koji su uvijek tu uz njega. Samo ti ljudi mogu vidjeti pobjedu i u porazu i pomoći sportašu da iz lošeg natjecanja izvuče ono najbolje jer on je taj kojemu je u takvim trenucima najteže i zadnja stvar na svijetu koja mu treba osude su ljudi koji ga ne poznaju. Ljudi koji ostanu uz sportaša i u porazu oni su koji su tu upravo zbog sportaša, a ne zbog uspjeha koji postižu na natjecanjima. Prvi i najvažniji na tom popisu je trener.

Svaki sportaš treba shvatiti da je poraz samo poraz sve dok si sam od njega ne napravi najgoru stvar na svijetu. Bez obzira radi li se o nekom nevažnom natjecanju ili turniru za koji se pripremao mjesecima, svaki je poraz prilika da se uoče greške i da ih se pokuša ispraviti kako se one više ne bi ponovile. Možda najveći problem vezan uz poraz je nagli pad samopouzdanja, posebno kod sportaša koji su došli na natjecanje uvjereni da su napravili sve i da su spremniji nego ikad. Tad je najvažnije pokušati izbaciti neuspjeh iz glave i ponovno pronaći motivaciju za još veći trud i rad, preispitati svoje motive i biti spreman dati još više za ostvarenje cilja. Nakon toga, kad dođe iduće natjecanje, svi ti snovi i ciljevi moraju ostati po strani jer iako su oni glavna motivacija na svakom treningu, na natjecanju su nepoželjni i u nekim situacijama mogu ometati koncentraciju u trenucima kada je ona od presudne važnosti. Smirenost i vjera u sebe dva su ključna faktora za održavanje koncentracije jer u trenucima kada sportaš mora dati sve od sebe jednostavno je nužno zaboraviti na sve prethodne uspjehe i poraze i u potpunosti se posvetiti natjecanju koje se odvija. Upravo u takvim trenucima vidi se glavna razlika između sportaša koji se uspješno vraćaju nakon poraza i onih koje taj poraz „povuče“ za sobom jer onaj sportaš koji može ostaviti pogrešku iza sebe nakon što je i iz nje izvukao ono najbolje, neće dopustiti da mu taj jedan neuspjeh odredi tijek daljnje karijere.

To je samo jedna strana problema, ali postoji i ona koja je puno važnija, a koja je vrlo uobičajena među sportašima. Mnogi sportaši odustaju od sporta a nisu u situaciji da je to na bilo koji način poželjno i dobro za njih. Puno njih odustaje od svog sna prije nego što su uopće dobili priliku ostvariti ga. Oni ne moraju biti nezadovoljni stanjem u klubu, trenerom ili suigračima, ali ipak imaju snažnu želju za odustajanjem zbog čestih neuspjeha i nezadovoljstva samim sobom. Takvi su sportaši najveći problem i njima je pomoć najpotrebnija.